Bašagić, Safvet-beg – Sevdalije

Šteta bi bilo da ovakva stara bošnjačka poezija padne u zaborav….

Stoj, i ne plaši se, moj idole p’jani,
Da jedan čas od te časovite noći
Proživimo ovdje s mirom – na tenhani.
Nestalan je svijet, sve će bit i proći.
 

Ko zna, možda sad smo na raskršću puta!
Ko zna hoćemo l’ se više igda sresti
U svijetu, kud kob i po noći luta
Tražeć gdje će koga u sreći pomesti.
 

Veleban je azil u prirode krilu,
Kad se u njem’ duša mahmurna odmara!
A ljubav u tome tihome azilu
Časak rajske sreće i užitka stvara.

Stoj, i ne zapaj se! Vrijeme će doći
Kada ćeš se kajat što nijesi htjela
Slušati me; jer će sve biti i proći:
Ti, i ja, i mladost, zar i radost c’jela;